U Bruxellesu su se 19. prosinca 2025. održali samit čelnika EU, odnosno Europskog Vijeća u vezi plana financiranja rata u Ukrajini u interijeru te deset tisuća poljoprivrednika iz 27 država članica i 40 poljoprivrednih organizacija u eksterijeru. Događaji su međusobno povezani, a obje skupine tvrde kako im je cilj poslati ''snažnu i ujedinjenu poruku''. Na kraju dana interijerska skupina nije poslala takvu poruku, dok je eksterijerska pokazala puno čvršću povezanost organizatora skupa. Možda zato što im egzistencija ovisi o odluci, za razliku od egzistencije EU čelnika.
''Plan ''Z''
U interijeru - glavna tema na sastanku Vijeća Europe bio je ''Plan A'' za Ukrajinu. Bar za medije. Šefica Europske komisije, gđa. Van der Layen već duže vrijeme lobira diljem Europe za svoj i Njemački plan financiranja rata u Ukrajini za dvije godine, 2026. i 2027.. Kao što je već postalo uobičajeno, uz Van der Layen plan korištenja zamrznute Ruske imovine snažno je podržao kancelar Merz, odnosno Njemačka. Taj plan neslavno je propao jer su neke države, a posebno Belgija odbile snosit moguće posljedice tužbe Rusije zbog oduzimanja zamrznute imovine, a koja je uglavnom pohranjena u Belgiji. Iako su Van der Layen, kao i njemački kancelar Merz snažno pritiskali, nisu bili spremni ponudit i zajedničku, Europsku odgovornost za posljedice oduzimanja te imovine. Pa je pokušaj propao te su bili prisiljeni prijeći na plan koji danas zovu B, no bolje bi bilo reći da je to Plan Z, posljednje što su htjeli Van der Layen i ekipa. Zajedničko zaduživanje EU tako je izglasano, ali bez učešća Mađarske, Slovačke i Češke koje su se iz tog kredita namjenjenog Ukrajini izuzeli. Hrvatska naravno nije. Pa zašto i bi, kad mi već dugo financiramo razne nečije potrebe u drugim državama, bliskim kao Bosna i Hercegovina ili prekomorskim, svejedno. Ionako su to ''samo'' neki krediti koje će narod u Hrvatskoj sigurno platiti, ne i oni koji su nas zadužili. Kao što će platiti i silno naoružanje koje je nedavno premijer Plenković naručio u sklopu dogovora s EK, a koje će stići na ''sveto nigdarjevo'', nakon svih ratova i slomova koji se brže proizvode nego oružje. Glavni proizvođači u Njemačkoj i Francuskoj time su osigurali dugoračni plasman svega što proizvedu, što je od krucijalne važnosti za reindustrijalizaciju Europe ili bar te dvije države koji su cijeli plan izlobirale. Jer oduvijek je fora bila u lovi i resursima, a ne u oružju.
''Sporazum EU - Mercosur'' - najveći trgovniski sporazum u povijesti EU-a je sporazum za uvoz hrane
Na Vijeću EK drama oko trgovinskog sporazuma Europske unije s južnoameričim državama, Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem također je doživio fjasko unatoč snažnoj podršci šefice EK, Van der Layen i kancelara Merza. U ovom slučaju su se pobunile Italija i Francuska zatraživši dodatne mjere za zaštitu svojih poljoprivrednika. Pripreme i dogovor za ''Sporazum EU - Mercosur'' završili su pred točno godinu dana, a da je malo tko u javnosti znao kako se Europska komisija sprema na poticanje drastičnog uvoza hrane u EU. Kako je kod nas sve u najboljem redu s poljoprivredom jer već duže vrijeme hranu uglavnom uvozimo, premijer Plenković nije tražio odgodu i odmah se složio s tim genijalnim planom. Uostalom zašto ne bi bilo ostalima jednako kako je već nama u Hrvatskoj kad smo tako lijepo ujedinjeni, naprosto jedna čvrtsa Europska zajednica. Neće to bito loše ni za hrvatske uvozne lobije pa stoga stvarno nema zapreka proširenju palete uvozne hrane, zar ne?
Za to vrijeme u Bruxselleskom exterijeru
Među poljoprivrednicima Europe vlada veliko jedinstvo i otpor velikom uvozu hrane iz južne Amerike. Hrvatski poljoprivredni predstavnici aktivno su nas predstavljali, mada je pažnja medija u Hrvatskoj ipak bila koncentrirana na najveću atrakciju, gnojenje institucija i policije koja je osiguravala sastanak u interijeru zgrade Europske komisije.
Čije stavove je zastupao u ime Hrvatske premijer Plenković?
Ovo pitanje je retoričko, jer je svima poznato da on zastupa uvijek isto kao i Van der Layen. No takav odgovor je već odavno trebao otvoriti drugo veliko pitanje, ono koje se nužno hitno mora raspraviti u Hrvatskoj. U javnosti, u medijima, a posebno važno je da se o tome raspravi u Saboru Republike Hrvatske. Jer Sabor je nadređen Vladi, pa tako i premijeru Plenkoviću još uvijek. Nebitno što sam Andrej Plenković misli i ponaša se drugačije on nije kancelar, već najobičniji premijer države koji se bira u Saboru.
Stoga dva pitanja o kojima mediji u Hrvatskoj malo ili uopće ne pišu postaju krucijalna za našu budućnost:
Tko je ovlastio premijera Plenkovića da u ime Republike Hrvatske podrži oduzimanje Ruske imovine u Europi, a kad je taj prijedlog propao, ne njegovom zaslugom, da umjesto toga podrži ogromno zaduživanje EU, odnosno Hrvatske?
Tko je ovlastio premijera Plenkovića da podrži masivan uvoz govedine, peradi i šećera iz južne Amerike?
Radi se o ozbiljnim međunarodnim sporazumima koji će na Republiku Hrvatsku i njen narod imati dugoročne posljedice. Kako je moguće da u državi u kojoj je u Ustavu zapisano da vlast počiva i polazi na narodu taj isti narod nema preko svojih predstavnika u Saboru nikakav utjecaj na postupke premijera?
Pa makar da se o tome priča u stankama između ustaša i partizana, ako već ne i ozbiljno raspravlja. Čak i uz posljedice novih, ali manjih zaduživanja Hrvatske kupovinom novih ruku.
Vremoplov stranke Javno Dobro
Vladimira Mascarell, ''Pogled na EU iz hrvatske perspektive u svibnju 2024.'', intervju povodom kandidature stranke Javno Dobro na EU izborima
čisto zato da jednog dana u budućnosti mirne savjesti možemo tvrditi kako smo javno upozorili na većinu onog što se danas u Hrvatskoj i EU-u događa te već tada ponudili drugačije, bolje solucije.
@JavnoDobro @stranka javno dobro