Veći problem od nerješavanja Zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona u zakonskom roku od 30 dana je što Ustavni sud ne poseže za privremenom mjerom u slučajevima kad ne mogu donjeti odluku u propisanom zakonskom roku unatoč velikom interesu javnosti i mogućim štetnim posljedica na stanovništvo i gospodarstvo RH.

Danas Republika Hrvatskoj temeljem članka 268. Zakona o udruženom radu oduzima privatno vlasništvo svojim građanima koje im nije oduzela ni bivša Jugoslavija. A oduzima im još jednom – jer je njihovo zemljište u bivšoj državi bilo sredstvo rada društvenog poduzeća, a sva sredstva rada društvenih poduzeća su društveno vlasništvo!

Ocjena ustavnosti Zakona o lokalnim porezima, tj. porezu na nekretnine neće biti donešena ni u 30, ni u 60 dana već je rok nepoznat kažu iz Ureda predsjednika US Šeparovića. Ustavni zakon o Ustavnom sudu nalaže Ustavnom sudu da mora donijeti odluku po zahtjevu za ocjenu ustavnosti lokalnog ili regionalnog predstavničkog tijela u roku od 30 dana.

''Ključ svih nedavnih promjena zakona u Hrvatskoj je loš Nacionalni plan stambene politike utemeljen na potpuno pogrešnim brojkama'', odmah je započela naš telefonski razgovor Hana Matić iz udruge Spasimo male iznajmljivače zbog face-objave koja nas je zaintrigirala.

Zbog protuustavnog djelovanja Vlade i ministra Anušića koji su u ime RH potpisali međunarodni ugovor tj. Deklaraciju o vojnoj suradnji, a da o tome nije vođena rasprava, niti je odluka o stupanju u savez vojne ili političke naravi usuglašena s Predsjednikom RH, no prije svega zato što nije donesena u Saboru RH čime je na vrlo opasan način povrijeđen Članak 133. Ustava RH koji propisuje da svi međunarodni ugovore vojne i političke naravi moraju biti u njemu ratificirani.

Razgovor s dr. sc. Tomislavom Bedekovićem, koji kritički progovara o pogubnim posljedicama novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Naime, novim se odredbama znanstveni instituti zatvaraju u samodostatne ustanove podobnih i poslušnih znanstvenih radnika. 

Kod ovako važnih tema, odluka o kojima ovise mnogi građani, općine i gradovi bilo bi neophodno da Ustavni sud promijeni svoju praksu te omogući pristup javnosti i medijima svojim Sjednicama, jer praksa nije Poslovnik, stoga ju je još uvijek lako promijeniti.