Razgovor s dr. sc. Tomislavom Bedekovićem, koji kritički progovara o pogubnim posljedicama novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Naime, novim se odredbama znanstveni instituti zatvaraju u samodostatne ustanove podobnih i poslušnih znanstvenih radnika.
Dr.sc. Tomislav Bedeković, bivši voditelj laboratorija za bjesnoću i opću virologiju Hrvatskog veterinarskog instituta, tvrdi da je novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti donesen u listopadu 2022. bez kvalitetne rasprave u Hrvatskom saboru. kao i bez ozbiljnih, argumentiranih primjedbi i značajnijeg otpora znanstvene zajednice.
- Smatralo se, odnosno neki su smatrali, da novi Zakon ne donosi mnogo novoga, ali da će se njime riješiti neki od gorućih problema resora. Nažalost, izostala je dubinska analiza zakona, posebno od strane članova akademske zajednice. Gotovo nitko izvan akademske zajednice nije primijetio da se spomenutim zakonom sustav znanosti zapravo dodatno „zatvara” i pretvara se u samodostatnu zajednicu, što je mnogim članovima akademske zajednice očito i odgovaralo. Na pojedine štetne odredbe spomenutog zakona tek je nedavno upozorio novoosnovani Akademski sindikat, a tek bi se s vremena na vrijeme u nekom mediju pojavile činjenice koje upućuju na to da Zakon možda baš i nije korak naprijed za znanstveno djelovanje i znanost općenito u RH.
- Znanstveno djelovanje – uvjeren je Bedeković - oduvijek je bilo (odnosno, trebalo bi biti), ispred svog vremena po otvorenosti prema novim idejama i spoznajama. Znanost bi trebala pronalaziti odgovore na sva novonastala pitanja u društvu, pri čemu je stalno propitivanje te mobilnost znanstvenika osnova za takvo djelovanje.
- Međutim – nastavlja Bedeković - zahvaljujući djelovanju ministra Fuchsa, znanstvenom radu u Hrvatskoj, posebno na javnim znanstvenim institutima, baš i nije svojstvena mobilnost, odnosno, otvorenost prema znanstvenicima izvan RH. Velik je problem kada znanost postane sama sebi dostatna, i kada postane alat u rukama određenih interesnih skupina. To se moglo najbolje vidjeti tijekom epidemije COVID-19 u Europi i svijetu. Naime, zbog uskogrudnih interesa pojedinih skupina, svi pojedinci (uključujući i stručnjake), koji su postavljali pitanja o učinkovitosti cijepljenja, i koji su pokušali upozoriti na možebitne loše posljedice cijepljenja na pojedince i društvo, bili su stigmatizirani, te ih se gotovo redovito isključivalo iz bilo kakvih rasprava, pri čemu nisu izostali ni pritisci u obliku stegovnih postupaka pa čak i otkaza. Vrijeme je pokazalo da su ti pojedinci s pravom postavljali pitanja jer su utvrđene značajne i po zdravlje opasne posljedice kod nezanemarivog postotka cijepljenih osoba.
Bedeković je jednako kritičan prema sustavu i u slučaju svinjske kuge:
- I tada se mogla jasno iščitati zatvorenost sustava znanosti! Umjesto da znanost bude u službi pronalaženja najboljih rješenja za suzbijanje te bolest koja je ugrozila egzistenciju naših svinjogojaca, sve se svelo na “kategorizaciju objekata” koja se pokazala besmislenom izmišljotinom stručno-znanstvene skupine zaposlene u Ministarstvu poljoprivrede.
- Ova dva primjera zorno pokazuju da znanost više nije ono što bi trebala biti, tj. u službi društva, nego je postala alat pojedinih interesnih skupina te sama sebi svrha.
Dr. sc. Tomislav Bedeković godinama je upozoravao na postojanje veterinarsko-znanstvene interesne skupine u Republici Hrvatskoj, te kao zaposlenik Hrvatskog veterinarskog instituta prijavljivao nepravilnosti. U rezultatu, drugi po veličini javni znanstveni institut morao je u proračun vratiti više od 180 milijuna kuna, navodno stečenih privatnim radom na tržištu, dok je u isto vrijeme pritjecao javni novac za znanstveno-stručni rad!
- Međutim, rezultat ovih prijava je i spomenuti novi zakon u obliku u kojem ga je usvojio Hrvatski sabor. Njime se nastoji osigurati, ali i pojačati „zatvorenost sustava”. Naime, tim zakonom uspostavljen je strogo represijski sustav kontrole zaposlenika u javnim znanstvenim institutima. Kad se usporedi s prijašnjim zakonom, najveće promjene se odnose na stegovne mjere kojima se želi zabraniti bilo kakvo propitivanje samog sustava, pri čemu se zaboravlja da je to u najmanju ruku suprotno drugom zakonu – Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji se, nažalost, u RH ignorira od strane sudskog aparata. Najveći problem RH je u pravosudnom sustavu: za donošenje presuda važnija je tzv. sudska praksa (koja uopće nije formalni izvor prava), nego Zakon i Ustav RH. Ali to je ipak tema za neku drugu priliku... Međutim, upravo ovakav pravosudni sustav omogućuje opstojnost i novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
Ukoliko se povuku usporednice između starog i novog zakona kojim se regulira znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje, osim ukidanja pojedinih radnih mjesta možda je nazanimljivija činjenica da je s novim zakonom došlo do ukidanja javnih natječaja na javnim znanstvenim institutima prilikom zapošljavanja na radna mjesta višeg znanstvenog suradnika, znanstvenog savjetnika te znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju.
Sukladno odredbama članka 43. navedenog Zakona postupak izbora na više znanstveno radno mjesto provodi se bez javnog natječaja te se pokreće odlukom znanstvenog vijeća, a ne odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ovakvo tumačenje dobili smo i od Ministarstva znanosti, kao odgovor na upit Tomislava Bedekovića o tome tko je, zašto i temeljem kojeg pravnog akta donio odluku o priznavanju koeficijenata znanstvenih radnih mjesta na Hrvatskom veterinarskom institutu, a za koje nije bilo potrebne suglasnosti Ministarstva sukladno starom zakonu i podzakonskim aktima.
- Izgleda da predlagatelji, odnosno donosioci zakona nisu propitivali ustavnost ovakve odredbe jer je sukladno Ustavu RH svako radno mjesto i dužnost dostupna svakom građaninu pod jednakim uvjetima. Nesumnjivo je da je svako znanstveno radno mjesto na institutima zasebno radno mjesto, a to je i određeno Uredbom Vlade o koeficijentima radnih mjesta. Zanimljivo je da nitko od saborskih zastupnika niti članova akademske zajednice nije podnio prijedlog Ustavnom sudu da se preispita ustavnost ovakve odluke.
Dr.sc. Tomislav Bedeković nastavlja:
Zadovoljavajući sve stručne i znanstvene natječajne uvjete, prijavio sam se za mjesto ravnatelja Hrvatskog veterinarskog instituta. Novom odredbom onemogućeno mi je da se natječem za mjesto ravnatelja Hrvatskog veterinarskog instituta, iako sam imao sve propisane uvjete jer novi zakon određuje da se za ravnatelja javnog instituta mogu prijaviti jedino osobe koje su već zaposlene na radnim mjestima višeg znanstvenog suradnika, znanstvenog savjetnika te znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju. Odatle jasno proizlazi da je Zakon skrojen s ciljem da se ravnatelji imenuju „u kontroliranim uvjetima”, odnosno, da bi se sustav zatvorio svima koji misle drugačije i koji ne žele sudjelovati u ovakvom znanstvenom sustavu RH po načelu poslušnosti.
Ministar je novim Zakonom i dodatno osigurao njegovo provođenje i zaštitu od kritičkog propitivanja, na taj način što je uveo odredbe o stegovnom povjerenstvu te etičkom djelovanju.
U praksi to znači da će o nečijem kršenju etičkih i radnih načela, tj. o kritici ovakvog sustava, odlučivati osobe čije napredovanje ovisi o volji ravnatelja. Koliki je strah ministra od gubitka kontrole nad sustavom, odnosno, koliko se sami članovi akademske zajednice boje konkurencije, svjedoči činjenica da ovakvih odredbi nema niti jedan drugi zakon. U javnim institutima primjenjivati načelo „kadija te tuži, kadija te sudi” nezamislivo je u demokratskim društvima koja žele razvojem znanosti postići boljitak za svoj narod i državu. Međutim, čini se da je hrvatskim znanstvenicima jedini cilj zadržati posao i osigurati si zajamčene mjesečne prihode. A kada se stavi u međunarodne okvire, odnosno, kada se gleda omjer uloženog-dobivenog prema podacima iz 2017, hrvatska znanost je najgora u Europi!
- Kada se ovi podaci stave u kontekst zbivanja na Hrvatskom veterinarskom institutu (gdje upravljačka prava ima Ministar Fuchs, iako se plaće financiraju iz državne riznice preko Ministarstva poljoprivrede), postaju jasni razlozi „zatvaranja sustava” jer je takav sustav neodrživ u konkurentskim uvjetima EU -a, odnosno većina pojedinaca je svjesna da se ne mogu mjeriti sa znanstvenicima izvan RH. Iz novog Zakona slijedi da se nitko od znanstvenika izvan RH ne može više javiti na radna mjesta u institutima jer ovakva znanstvena radna mjesta u većini zemalja EU niti ne postoje.
- I čini se da tu dolazimo do glavnog problema i jedine svrhe znanstvenih radnih mjesta na institutima, a to je zajamčeno povećanje plaća svakih nekoliko godina te nepotrebno trošenje javnog novca uz zapošljavanje i napredovanje podobnih kadrova. Umjesto da se ide ka stimuliranju najboljih i da im se omogući što brže i lakše napredovanje, novim se Zakonom zaštitio i pojačao postojeći sustav poslušnosti. Ovakvo postupanje rezultirat će daljnjom stagnacijom znanosti u RH te još većim zaostajanjem za znanosti u EU i svijetu.
Zakon je također svojim „zatvaranjem sustava” onemogućio razvoj novih istraživanja koja bi trebala biti temelj javnih znanstvenih instituta u RH jer postojeći kadar nije u mogućnosti ponuditi nešto novo, a novim Zakonom je onemogućeno povećanje kvalitete dolaskom boljih znanstvenika izvana. Kvalitetni i neovisni znanstvenici jamstvo su jakih i značajnih istraživanja koja su pak jamstvo razvoja stručnih alata koji se rabe u gospodarskom razvoju pojedine zemlje. Upravo zbog tih razloga, odnosno, „zatvaranjem sustava”, onemogućen je trajni gospodarski razvoj RH. - zaključio je Bedeković.