U Republici Hrvatskoj nažalost postaje uobičajena praksa izbjegavanja provedbe postupaka procjene utjecaja na okoliš (PUO) za prijedloge projekata koji podliježu takvoj obvezi prema zakonu i pravilnom tumačenju zakona.
Buka je energetsko onečišćenje koje izraženo utječe na zdravlje. Zdravlje je stanje potpune fizičke, mentalne i društvene dobrobiti, nije samo odsustvo bolesti ili nemoći. Dobrobit se smatra temeljnim ljudskim pravom. Pristup čistom i zdravom okolišu je i službeno proglašen univerzalnim ljudskim pravom.
Kako bi približili temu korisnicima pokušat ćemo jasno definirati pojmove održivog razvoja i pomorskog dobra u kontekstu zaštite prirode i okoliša.
Definicija održivog razvoja podrazumijeva dva na prvi pogled kontradiktorna cilja, gospodarski razvoj i očuvanja prirode i okoliša kao temelja očuvanja zdravlja čovjeka. Svaka gospodarska djelatnost čovjeka na neki način čini štetu prirodi i okolišu, od mehaničkog utjecaja odnosno pripreme terena za izgradnju do emisije raznih štetnih tvari otpadnim komunalnim ili industrijskim vodama pa do ispuštanja štetnih tvari u atmosferu. Koncept održivog razvoja u stvari je složen pojam temeljen na cilju održivosti razvoja, odnosno gospodarskog razvoja kojim se neće ugroziti priroda i okoliš, a kako bi se osigurala egzistencija budućim naraštajima. Gubitak bioraznolikosti prijetnja je našim prehrambenim sustavima i ugrožava sigurnost opskrbe hranom i našu prehranu. Bioaktivne tvari mnogih organizama koriste se u medicini. Treba istaknuti i da više od polovine svjetskog BDP-a ovisi o prirodi (bioraznolikost). Bioraznolikost je ključna i za sigurnost opskrbe hranom u EU-u i svijetu.
Pet je glavnih izravnih uzroka gubitka bioraznolikosti – promjene u korištenju zemljišta i mora, prekomjerno iskorištavanje resursa, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste koje dovode do brzog nestajanja prirode. Tu promjenu vidimo svuda oko nas: na pomorskom dobru i na zelenim površinama uzdižu se betonski blokovi, vrste nestaju pred našim očima, a pred izumiranjem je više vrsta nego ikada prije u povijesti čovječanstva. Samo u zadnjih 40 godina svjetska populacija divljih vrsta zbog ljudskih se aktivnosti smanjila za čak 60 %1, a gotovo tri četvrtine Zemljine površine promijenjeno što direktno utječe i na bioraznolikost.
A jedno zdravlje (engl. One Health) svjetska je inicijativa i strategija širenja interdisciplinarne suradnje i komunikacije u okviru zajedničke zaštite zdravlja ljudi, životinja i okoliša. Ili slobodno možemo pojednostaviti i reći da je preduvjet zdravlja čovjeka, zdrav okoliš.
Pomorsko dobro, obalni je pojas mora i najvrijedniji prostora RH. Pomorsko dobro, opće je i javno dobro te kao takvo od osobitog interesa i pod osobitom je zaštitom RH. Pomorsko dobro, koristi se pod uvjetima propisanim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, NN 158/03,100/04, 141/06), a čine ga unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podmorje te živa i neživa prirodna bogatstva (morski dio).
Prema Strategiji prostornog razvoja Republike Hrvatske (NN 106/2017) ) more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.
No,da li se u praksi osobita zaštita u cilju održivog razvoja i provodi?
Odgovor se može naći u 2. nastavku teksta koji uključuje i osvrtom na izradu elaborata ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO elaborat) kojim bi se trebalo jasno ukazati na moguće štete po prirodu okoliš kod provedbe projekata.
Turizam je u biti sustav koji živi od okolnog prostora u kojem obavlja svoju djelatnost, dakle to su prvenstveno prirodne ljepote i povijesni gradovi. Tu treba postaviti jednostavno pitanje kome te datosti prvenstveno pripadaju?
Građanska inicijativa Javno Je Dobro, iz koje je potekla stranka JAVNO DOBRO donjela je 14. listopada 2017. svoju ''Deklaraciju o vodama'' kao jedan od prvih poteza udruživanja raznih građanskih inicijativa i udruga, naprosto aktivnih građana u javnim politikama.