Pravilno osmišljen i učinkovito proveden morski prostorni plan može poboljšati upravljanje obalnim područjem i morima, posebno zato što su problemi u morskom području povezani s okolišem često posljedica aktivnosti koje se odvijaju na kopnu, a isto vrijedi i obrnuto. Prema Barcelonskoj konvenciji, države Mediterana imaju obveze u pogledu integralnog upravljanja obalnim područjem (ICZM – Integrated Coastal Zone Management).
Morski prostorni plan ima mnoge sličnosti s ICZM-om, jer su oba integrirana, strateška, participativna, s ciljem maksimiziranja kompatibilnosti među ljudskim aktivnostima, smanjenja sukoba između korištenja od strane ljudi, te između korištenja od strane ljudi i prirode. Kada je upravljanje obalnim područjem prvi put zamišljeno prije otprilike pola stoljeća, jedna od definicija „obalnog područja“ bila je „područje kopna na koje utječe more i područje mora na koje utječe kopno“. Ta se definicija tumačila kao da obuhvaća obalnu ravnicu do ruba kontinentalnog pojasa.
Planiranje i upravljanje interakcijom kopna i mora može zahtijevati širu pokrivenost kopna i transnacionalno sudjelovanje, umjesto ograničavanja samo na obalni pojas. Takve interakcije kopna i mora uključuju okolišne, socioekonomske i tehničke aspekte. Tipični sektori su akvakultura, desalinizacija, ribarstvo, podmorski kabeli i cjevovodi, minerali i rudarstvo, luke i brodarstvo, turizam i obalna rekreacija, te energija na moru.
Vijeće Bijele kuće za kvalitetu okoliša (SAD) smatra da je prostorno planiranje obale i mora sveobuhvatan, adaptivan, integriran, na ekosustavu utemeljen i transparentan proces prostornog planiranja, utemeljen na pouzdanoj znanosti, za analizu trenutnih i očekivanih upotreba oceanskih i obalnih i područja, te Velikih jezera. On bi trebao osigurati proces javnih politika za bolje upravljanje nizom društvenih, ekonomskih i kulturnih upotreba, uključujući akvakulturu, trgovinu i promet, komercijalni ribolov, očuvanje okoliša, pomorsku baštinu i arheologiju, rudarstvo, istraživanje i razvoj nafte i plina, luke i pristaništa, rekreacijski ribolov, obnovljive izvore energije, ostale rekreacijske aktivnosti, znanstvena istraživanja i istraživanja, sigurnost, reagiranje u hitnim slučajevima i aktivnosti vojne spremnosti, turizam, a također i tradicionalni lov, ribolov i sakupljanje.
Hrvatska i proces morskog prostornog planiranja
Jadransko more jedno je od područja Sredozemnog mora koje najviše zaslužuje zaštitu zbog svoje bioraznolikosti i bogatstva endemske flore i faune. To je područje intenzivnog ribolova u odnosu na svoju veličinu. Također, zbog svojih fizičkih i zemljopisnih karakteristika, Jadranskim morem prolaze prometne brodske rute, te je pojačano izloženo pritisku nautičkog turizma i intenzivne gradnje duž svojih istočnih krških obala. Plavo gospodarstvo nameće različite nove izazove, poput energije iz obnovljivih izvora proizvedenih u moru i iz fosilnih goriva, uzgoja ribe i komodifikacije drugih morskih resursa, dok učinci klimatskih promjena dodatno pogoršavaju situaciju.
Lociranje takvih konkurentskih i ponekad ekološki štetnih, ali profitabilnih privatnih aktivnosti trebalo bi se regulirati pravilno usvojenim morskim prostornim planom. Hrvatska je provela samo pravno obvezujući integrirani plan upravljanja korištenjem mora usmjeren na određeni sektor, i to akvakulturu, za Zadarsku županiju, ali ne i jedinstveni morski prostorni plan za cijelo hrvatsko morsko područje.
Okosnica zakonodavstva o prostornom uređenju u Hrvatskoj je Zakon o prostornom uređenju (NN, 2013.), s izmjenama i dopunama. Izmjena ovog Zakona koja je stupila na snagu u srpnju 2017. smatra se nekom vrstom transpozicije Direktive EU o MSP-u u zakonodavstvo Republike Hrvatske. Njezin članak 49a, između ostalog, navodi da se morsko područje planira prostornim planovima županija koji obuhvaćaju morsko područje i prostornim planiranjem gradova ili općina. Članak 49b propisuje da se prilikom izrade i donošenja prostornih planova koji obuhvaćaju morsko područje treba posvetiti odgovarajuća pozornost specifičnim značajkama morskog područja, važnim postojećim i budućim aktivnostima, korištenju i načinima korištenja morskog područja, kao i njihovom utjecaju na okoliš i sigurnost plovidbe, kao i na prirodne resurse, uzimajući u obzir interakciju između kopna i morskog područja, kao i dugoročne varijacije uzrokovane klimatskim promjenama.
Izrada morskog prostornog plana kao dokumenta od neosporne nacionalne važnosti, predstavlja poduhvat koji zahtijeva određene kapacitete i specifična znanja koja bi se eventualno mogla pronaći u ministarstvima čiji resori uključuju pomorstvo ili zaštitu morskog okoliša. Posljedično, javljaju se dva problema:
1. resor pomorstva rezultirao bi davanjem prednosti ekonomskim aspektima i
2. resoru morskog okoliša godinama se nije posvećivala odgovarajuća pozornost unutar ministarstva koje je čak istovremeno bilo nadležno i za gospodarstvo i energetiku.
Problem nepostojanja morskog prostornog plana dolazi do izražaja u procesu izrade i donošenja određenih zakonodavnih dokumenata vezanih uz more i obalno područje, kao što se dogodilo sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama koji je posebno usmjeren na dodjelu dugoročnih koncesija na pomorskom dobru. Bez važećeg morskog prostornog plana usuglašenog između različitih sektora i dionika, koji je bi bio podvrgnut obveznoj javnoj raspravi i strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, vrlo je rizično i neprimjereno dodijeliti određeno područje pomorskog dobra za određenu namjenu kao što su proizvodnja energije, marikultura, turizam i rekreacija u kratkoročnom, a kamoli dugoročnom razdoblju. Morski prostorni plan važan je za rezilijentost zajednica u obalnim područjima, rezilijentost ekosustava i vitalnih usluga koje ekosustavi pružaju, kao i za upravljanje obalnim područjem općenito.
U sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. do 2020. proveden je projekt ‘Kartiranje obalnih i pridnenih morskih staništa na području Jadranskog mora pod nacionalnom jurisdikcijom’. Projektom je u razdoblju od 2018. do 2023. izrađena je karta za tek 51 % površine obalnih i pridnenih morskih staništa u hrvatskom teritorijalnom moru i epikontinentalnom pojasu.
Zaključno, obzirom da su mora i oceani te njihovi osjetljivi i iznimno važni ekosustavi, kao i obalno stanovništvo, izloženi sve većem pritisku koji potječe iz različitih industrijskih sektora, nužno je koristiti ex-ante instrument pomorskog prostornog planiranja kako bi se osiguralo da njegova upotreba ne narušava prirodne procese, bioraznolikost i dobrobit lokalnih zajednica.
Republika Hrvatska trebala bi hitno pokrenuti proces izrade nacionalnog pomorskog prostornog plana za istočni Jadran i njegove obale. Sam proces je važan jer zahtijeva integraciju različitih područja znanja i raspravu među različitim dionicima. Jadransko more je u mnogočemu jedinstveno po svojoj bioraznolikosti, geologiji, dotoku rijeka, opskrbi kisikom i dubokoj uvučenosti u europski kontinent. Plavo gospodarstvo donosi ozbiljne izazove za Jadran rastrgan između interesa proizvodnje energije vjetra na kopnu unatoč nestabilnim vjetrovima, velikih projekata nautičkih marina, bušenja nafte i plina, akvakulture, promjena korištenja zemljišta u obalnom području, a sve to u kombinaciji s rizicima davanja neprimjereno dugoročnih koncesija na pomorskom dobru, odnosno zajedničkim dobrima, za različite namjene, uključujući i hotelski sektor. Obavljanju ili daljnjem širenju bilo koje od spomenutih ili nespomenutih aktivnosti na površini mora, u vodenom stupcu, na morskom dnu ili podmorju te uz obalni pojas trebalo bi prethoditi donošenje morskog prostornog plana Republike Hrvatske.
vezani članci:
o autorici: Lidija Runko-Luttenberger
Cesta za tunel Učku - Rana u brdu iznad Opatije
Kontrola buke u prostoru - Propisima se tek uređuje uništenje okoliša