U općoj predizbornoj euforiji iskrsla je kao glavna tema gradnje stadiona u svim većim gradovima. Zapravo nevjerojatna količina kandidata na lokalnim izborima, a neki pomazanici potpomognuti čak i državom, obećavali su gradnju svega, od mostova, cesta, stanova, domova za umirovljenike, vrtiće, škole i, kao najveću divotu nogometne stadione.
Za pretpostaviti je da nakon izbora će se odjednom pojaviti nevjerojatne količine novaca i gdje će naša država napokon postati bolja od Švicarske. Ako ne ovih, onda sljedećih. Ako ne sljedećih.. Svašta!
Jasno da mnoga od tih obećanja su daleka od realnosti, a ako nisu daleka od realnosti daleka su od elementarnog urbanizma i ikakve pameti.
Igre se nastavljaju
Tu se naravno posebno ističu stadioni gdje je graditeljsko ludilo doseglo vrhunac obzirom da nitko nema iole dalekosežne poglede i takve gradnje locirati na lokacije koje mogu omogućiti sve ono što takvi sadržaji zahtijevaju, a tu je prvenstveno pitanje prometa, što u mirovanju, a što u dolasku i odlasku. Postojeći stadioni nastali su u bitno drugim uvjetima gdje su to bile neusporedivo skromnije strukture i gdje je bila dovoljna neka prazna zaravan na koju se posadila trava, postavila dva gola i igra je mogla početi. Danas je to sasvim neka druga priča i više nitko ne želi stajati ili sjediti na nekom travnjaku ili drvenoj klupi i gledati utakmicu već imamo ogromne natkrivene tribine, čak i cijele natkrivene stadione i kao vrhunac svega imamo i grijanje.
Uz to danas do stadiona svi želimo doći vlastitim automobilom i postojeće lokacije to jednostavno ne mogu podnijeti i besmisleno je planirati rekonstrukciju** tih stadiona. Pristupi su uglavnom vrlo loši, a parkirnog prostora uz te stadione gotovo da nema, svakako jako daleko od potreba.
Jer graditi se mora!
No to sve nije bitno jer graditi se mora, pogotovo je to važno političarima kojima je takva gradnja dio političkih kampanja. Neki su sami došli do toga, a neki su zajahali tuđe ideje, kao što je to radila tragično bezidejna bivša riječka vlast, ali i dio bivše oporbe, odnosno današnje pozicije, koja se, u pomanjkanju vlastitih ideja, pridružila ideji ekipe iz NK Rijeke koji su ponudili novi stadion na staroj lokaciji. Ponudili su ne samo stadion već i nebodere s luksuznim stanovima i hotel, naravno, luksuzni. Pretpostavljamo da je i stadion luksuzni.
Pogled na luksuz
Eto tako bi građani Rijeke mogli uživati u pogledu na luksuz na prostoru koji više nije njihov jer neće imati onu skromnost u kojoj su svi bili dobrodošli. Luksuz i obični pučani ne mogu obitavati na istom prostoru, nije zgodno.
Dobiti će tako i luksuznu gužvu koju će stvarati ona silna vozila u kojima će dolaziti gledatelji na novu/staru Kantridu. Vozila, mnoga vozila, jer prema nekim normativima kao minimum se traži jedno parkirališno mjesto za svaka 4 sjedeća mjesta u stadionima. Dakle za 30.000 gledatelja 7.500 parkirnih mjesta, odnosno površina do preko 400x400 m. Oko 32 nogometna igrališta. Gužvu koju će stvarati sva ta vozila u dolasku ili odlasku je teško zamisliva, pogotovo ako dodamo zahtjeve hotela i nebodera, a i onih zalutalih nesretnika koji će željeti doći na kupanje na prvu plažu na zapadnom dijelu grada uvjereni da je Kantrida njihov prostor.
Nadgrobni temeljci
No sve to nije važno, malo će se pritisnuti ionako katastrofalni riječki urbanizam da smanji zahtjeve, jer politička pozicija zahtjeva vraćanje uloženog. Bivši i novi izbori puno su važniji i nitko se tu ne želi zamjeriti navijačima (pogotovo ne investitorima) i svim onima koji baštine romantično sjećanje na staru Kantridu, te jasno obznaniti koliko je takva ideja katastrofalna i u krajnosti suprotna potrebama stanovnika grada. Puno je ljepše se fotografirati kod polaganja kamena temeljca ili rezanja neke vrpce.
U očekivanju Vijeća
Jasno izraženi stavovi nužni su za transparentnu politiku stranačkih zastupnika u Rijeci.
Dakle, DA građanima, DA za javne prostore namjenjene svima, DA gradu koji živi i teče, NE novom, luksuznom stadionu na Kantridi, jednako NE neboderima na gradskoj plaži.
Svima, a ne samo njima.
**rekonstrukcija : Rekonstrukcijom nazivamo sve građevinske radove koji se izvode na postojećoj zgradi. Rekonstrukcija može biti dogradnja, nadogradnje, obnova, prilagođavanje novim uvjetima, promjena namjene i sl. - kraće: Može biti što god si netko zamisli novog i drugačijeg od postojećeg, stoga pojam ''rekonstrukcija'' nikako ne treba shvaćati kao sanaciju postojećeg stanja u istim gabaritima i namjeni.
vezani članci:
Kantrida, Rijeka - Stadion između stijena i mora ili stadion između romantike i gramzivosti