Zabrinjavajuća statistika
Osnovna ili prva zadaća Ustavnog suda je odlučivanje o suglasnosti zakona sa Ustavom. To Ustavni sud ne radi, barem ako se, njegov rad promatra statistički. Statistički gledano Ustavni sud ne štiti Ustav RH jer uopće ne prihvaća prijedloge ili zahtjeve za ocjenu ustavnosti koje donosi tanka saborska većina.
Analizirajući odluke Ustavnog suda po prijedlozima i zahtjevima koji se podnose prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske za vrijeme od kad je predsjednik suda Miroslav Šeparović, od 2017. do danas, Ustavni sud utvrđuje neustavnost zakona samo unutar statističke greške.
Od 594 objedinjenih predmeta, prijedloga ili zahtjeva za ocjenu ustavnosti Ustavni sud je u samo 14 slučajeva utvrdio da se radi u neustavnosti zakona odnosno pojedinih odredbi zakona. U samo 2,36% slučajeva, dakle unutar statističke pogreške, Ustavni sud utvrđuje neustavnost zakona.
Takva neživotna statistika ukazuje na skrivene probleme. Stoga ne zaboravimo da se radi o puno više od 594 posebnih zahtjeva ili prijedloga, što bi bez objedinjavanja dalo još manji postotak utvrđenih neustavnosti.
Sudeći prema statistici Ustavnog suda Vlada predlaže, a tanka saborska većina usvaja zakone koje nemaju nikakvih ustavnih problema. Uzimajući u obzir intelektualne, stručne i moralne kapacitete ministara i saborskih zastupnika koji čine žetoiziranu većinu, a pogotovo presudnih ruku u Saboru (nekad Saucha ili danas Dabro), teško je vjerovati u njenu nepogrešivost koja bi se dala zaključiti iz statističkih podataka Ustavnog suda.
Ili se možda može reći kakva saborska većina, takva je i većina u Ustavnom sudu.
Problemi sa zakonom propisanim rokovima
Ustavni sud koji bi morao dahtati nad Ustavom i paziti na njegovu primjenu, uostalom zato i postoji, prvi krši Ustav odnosno Ustavni zakon o Ustavnom sudu koji mu propisuje rok za rješavanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Tako Ustavni zakon nalaže Ustavnom sudu da mora donijeti odluku po zahtjevu za ocjenu ustavnosti lokalnog ili regionalnog predstavničkog tijela u roku od 30 dana. Međutim, Ustavni sud to ne radi.
''Stabilna praksa'' iznad Ustavnog zakona o Ustavnom sudu?
Umjesto toga Ustavni sud radi prema ''stabilnoj praksi'' koju je sam protuzakonito uveo. ''Stabilna praksa'' znači da Ustavni sud donosi odluku u roku od 30 dana, ali ne od dana primitka zahtjeva za ocjenu ustavnosti kako je to određeno zakonom, već u roku od 30 dana od primitka očitovanja ministarstva u Ustavnom sudu, obavještavaju nas iz Ureda predsjednika Ustavnog suda.
Ustavni sud dakle ne poštuje rok iz Ustavnog zakona nego se drži svojih rokova koje je sam protuzakonito odredio i nazvao ''stabilnom praksom''. Očigledno je da se ne vodi zakonom nego običajnim pravom. Fantastičan skok u pravni ponor. Tako uvedenom nadzakonskom ''stabilnom praksom'' Ustavni sud sam podriva osnovne ustavne vrednote iako je osnovan da bi ih štitio. Podriva vladavinu prava kao društveni koncept u kojem se svi, a pogotovo vlast i sudovi u svom postupanju moraju voditi zakonima.
Nejasno je zašto Ustavni sud uopće zanima očitovanje ministarstva, a ne zanima ga zakonski rok.
Privremena mjera, odnosno privremena obustava provedbe spornih članaka temeljem članka 45. Ustavnog zakona koju je stranka Javno Dobro tražila uz ocjenu ustavnosti Zakona o lokalnim porezima očigledno ne spada u ''stabilnu praksu'' mada bi se takvim rješenjem mogle spriječiti loše posljedice spornog zakona do donošenja odluke.
Nestabilna ''stabilna praksa'' Ustavnog suda
Ono što jest dodatni problem Ustavnog suda je činjenica da mu stabilna praksa baš i nije stabilna.
U recentnom slučaju odlučivanju po zahtjevu za ocjenu ustavnosti Zakona o lokalnim porezima od strane dviju jedinice lokalne samouprave Ustavni sud neće odlučiti ni u skladu sa stabilnom praksom nezakonite odgode, odnosno neće odlučiti ni u roku od 30 dana od dana zaprimanja odgovora ministarstva poručuju iz Ureda predsjednika Suda.
U konkretnom slučaju Ustavni sud je primio odgovor ministarstva 24. veljače 2025., a odluke još nema i neće je biti prije pune implementacija Zakona o lokalnim porezima koja kreće 31. ožujka 2025.
Ali nema brige, nema kršenja rokova jer će Ustavni sud donijeti odluku u skladu s ''nestabilnom stabilnom praksom'' objašnjavajući je objedinjavanjem svih pristiglih prijedloga i zahtjeva koji su i pred mjesec dana već bili objedinjeno razmatrani. Pitamo se hoće li sudac izvjestitelj poslati još upita ministarstvu kako bi pretvorba iz ''stabilne prakse'' u stabilnu ''nestabilnu stabilnu praksu'' mogla u punoj snazi zaživjeti kao i sve loše posljedice osporenih članaka. Tko je sudac izvjestitelj u ovom predmetu ne žele nam reći iz Ureda predsjednika pozivajući se na Poslovnik suda, a suprotno stabilnoj praksi kad su takve informacije već javno objavljivali.
Stabilna i nestabilna sudska praksa i običaji Ustavnog suda su očito iznad odredbi Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.
Na kraju se nameće logično pitanje kome treba Ustavni sud koji krši svoj Ustavni zakon i ne vidi nigdje nesustavnost osim unutar statističke greške.