Vratimo se ipak EU samitu održanom u Bruxellesu (European Council, 18. - 19. 12. 2025.). Summitu na kojem se praktično odlučivalo o budućnosti Europske unije, a koji je nagovjestio puno više od pukih odluka o zajedničkom financiranju ratne pomoći Ukrajini ili masovnom uvozu hrane iz Južne Amerike, iz Mercosur bloka. Nemoguće je ne primijetiti kako je ''sastanak na europskom vrhu'' forsiran od predsjednice Europske komisije Van der Layen koja dolazi iz Njemačke i njemačkog kancelara Merza kao prvi prijedlog imao upravo ono što apsolutno odgovara njihovoj matičnoj državi i što uporno tih dvoje njemačkih, ujedno i europskih čelnih ljudi već nekoliko mjeseci guraju kao jedinstvenu politiku same Europske unije. Njihov najvažniji prijedlog kratko možemo svesti na konfiskaciju blokirane ruske imovine u Europi za potrebe financiranja vojske Ukrajine u ratu protiv Rusije. No taj prijedlog je već na samom početku odbijen od ekonomski moćnih članica, jednako kao i od članica koje su nakon raspada SSSR pristupile Europskoj uniji, a koje graniče s Rusijom. Mlaki sporazum o financiranju ukrajinske vojske od strane Europske unije tako je završio novim zaduženjem Unije, kojeg su svi podržali, ali su se Mađarska, Poljska i Češka odbile kreditno zadužiti za potrebe Ukrajine čime su se izuzele od posljedica odluke koju su svesrdno podržali za sve druge.
Hrvatsku je predstavljao Andrej Plenković, stoga smo kao država bili suglasni sa svim što su njemački čelnici tražili od početka kao i krajnjim dogovorom, kreditom. U Hrvatskoj je nepoznato tko je dao ovlaštenje premijeru Plenkoviću za takvo zastupanje, no nitko se previše nije ni trudio naći odgovor. Ionako radi što god želi čak i kad vodi Republiku Hrvatsku u nepovratni put europskog kvazi zajedništva bespogovorno sljedeći naputke predsjednice EK, Van der Layen. Uostalom, ona mu je pomogla osvojiti vlast na parlamentarnim izborima svojim aktivnim učešćem. Danas, nakon ovog posljednjeg EU samita puno je jasniji taj njen angažman oko promocije Andreja Plenkovića u vrijeme izbora kao i pokrivanje njegovih ''nepodopština'' poslije, kad posve otvoreno zastupa suprotno od propisanog u europskoj politici ljudskih prava ili okoliša, čak i baznih zakona. Danas je svima jasno kako Republika Hrvatska vodi tuđu politiku na koju nema stvarnog otpora, čak ni posebno burne reakcije od ostalih parlamentarnih stranka makar bile oporbene. Tko nas vodi i gdje nas vodi hrvatski politički establišment malo kome je posve jasno, ali ne izgleda nimalo dobro.
Poznato je da ni plan Europske komisije, odnosno Van der Layen da sklopi trgovinski sporazum za masovni uvoz hrane, govedine, piletine i šećera iz Mercosur bloka nije prošao. Mercosur je južnoamerički trgovinski blok čije su pune članice Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj, a Čile, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Peru i Surinam imaju drugačiji, manje važan status (pridružene države). Cilj mu je poticanje slobodne trgovine i gospodarske suradnje među članicama. Sporazumu s njima oduprle su se Italija i Francuska. Hrvatska tj. Plenković u ime Republike Hrvatske nije. Makar ni za ovaj međunarodni trgovinski sporazum nije provedena rasprava u Saboru RH, ponovo nitko nije prozvao Plenkovića za samovolju i diktaturu izvršne vlasti.
Za od njega naručeno oružje s kojim je još više zadužio Hrvatsku, a sve u sklopu jačanja industrije ekonomski razvijenih zemalja Europe koje ga proizvode teško je naći obrambenu logiku, no za ratovanje u okviru nekih saveza lakše.
Kod nas doma kreće obavezni vojni rok za devet dana. Vojačit će se mladi, za sad oni koji su upravo postali punoljetni. Svi koji se ne pozovu na priziv savjesti tako će do kraja svoga života usputno ''zaradit'' mobilizacijsku obvezu u slučaju ratne opasnosti. Koju će, ako stvari ne postanu drugačije, proglasit premijer bez da ikog pita. Ustav tu sigurno nije bitan, kao ni kod ovih gore navedenih aktivnosti premijera Plenkovića. Barem njemu nije. Finska i Švedska odavno imaju obavezni vojni rok, a Njemačka i Francuska ga upravo uvode pa onda valjda treba i Hrvatska. Izgledno je da ista odluka ne može biti utemeljena na istim interesima, posebno Hrvatska. Interesantno je kako popunjavanje profesionalnog sastava u kojem nam fali bar 4.000 vojnika nije prvo došlo do red, čak i povećanje tog broja postavljenog u mirnija vremena već se kao prioritet u Hrvatskoj postavio obavezni vojni rok.
Njemačka politika je sve agresivnija u spašavanju svojih interesa, kako gospodarskih tako i geostrateških jer slabo stoji s resursima, a danas i sve slabije s utjecajem na ostale države EU makar preko predsjednice Europske Komisije Van der Layen, Njemice, ima snažan utjecaj na europsku politiku i gospodarska kretanja.
Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti UN-a
Vijeće sigurnosti UN-a kao najvažnije od šest glavnih tijela Ujedinjenih naroda baziraju pobjednici nakon 2. svjetskog rata, pet velikih, SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska sa ciljem očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti, kao garant postavljenih granica nakon 2. svjetskog rata. Vijeće sigurnosti UN-a u proširenom sastavu danas ima 15 članica. Deset je promjenjivih i bira ih Opća skupština Ujedinjenih naroda. No onih prvih pet je nepromjenjivo i s posebnim pravima. Ujedinjeni narodi započeli su svoju priču s 50 članica, a nakon velike dekolonijalizacije 60-tih godina znatno se povećalo članstvo, time i sastav Opće skupštine.
Je li uistinu Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti još uvijek postoje na istim načelima, ako znamo da je predsjednik SAD-a suglasan s promjenom državnih granica Ukrajine koje traži druga članica ''velike petorke'', Rusija? Dodatno se, a na krilima tih prijedloga, proširila glasina kako Kina želi istočni dio Rusije, onaj s resursima. Znamo da genocid u Gazi nije zaustavljen već je podržan izraelski osvetnički pohod od mnogih članica Ujedinjenih naroda, posebno USA, Njemačke i još nekih jačih europskih država. Plenković je Hrvatsku pridružio svim odlukama podržavatelja sadašnje vlasti u Izraelu. Pred par dana dogodio se novi sukob Tajvana i Kambodže, opet oko granica. Što god tko mislio o Maduru, predsjedniku Venezuele no činjenica da je američka 5. flota blokirala tu državu na moru, a time i prihod od nafte, neosporna je.
