USKOK je izgleda zaključio da pod nezakonite građevine spada i nikad izgrađeno ''nadgrađe'' te da je to legalan osnov za stjecanje etaže koja u svojoj biti ne postoji.
Pošto se USKOK tj. DORH uvijek oslanja na mišljenja institucija jer sami nemaju ni znanja ni stručnih suradnika (ili ih ne smiju angažirati) koje su u ovom slučaju evidentno surađivala u nezakonitoj legalizicaiji neizgrađenog svjedočimo najbizarnijoj ''legalizaciji nezakonite građevine'' tj. ''legalizaciji neizgrađene nadogradnje'', ozakonjenju nadodane gradnje koje nema jer naprosto nije izgrađena ali je uspješno ''kupljena''.
Apsurd je ozakoniti gradnju koje nema, no zasigurno je još veći kupiti nezakonito ne-izgrađenu etažu pa ju potom i uknjižiti kao privatno vlasništvo na zemljišnom sudu.
Odluka DORH-a tj. USKOK-aa u ovom slučaju upozorenje je što nam spremaju NOVIM ZAKONIMA O PROSTORNOM UREĐENJU I ZAKONOM O GRADNJI jer najveći krimen već završene legalizacije nezakonitih građevina je to što ona ne počiva na vlasništvu (pravnom interesu) nad zemljištem tj. građevinom baš kao što to ne rade ni novi zakoni iz područja prostornog uređenja i gradnje.
Otimačina nagovješćuje svoj nastavak
Preko legalizacije, tj nezakonite gradnje čak i na tuđem do 2011. (a i kasnije ako se ne otkrije datum gradnje) za koju po zakonu nije potreban dokaz o vlasništvu do otimanja tuđeg vlasništva na temelju te legalizacije.
Vrlo poticajno nasilje od samog vrha države i evidentno protuustavno djelovanje!
DORH uvijek zna unaprijed kako će novi zakoni izgledati i koja im je svrha, ne zaboravite!
Pa smo tako u petak imali priliku svojim očima čuti i vidjeti ministra Bačića koji je nekoliko sati potrošio govoreći o ''paketu zakona'' po kojem će svakom građaninu moći biti oduzeta privatna imovina ako je neki podobni Povlaštenik za ovu priliku nazvan ''velikim investitorom'' odlučio na nečijem graditi za svoje potrebe. Govorio je i o oduzimanju javnog vlasništva gradova i općina ako se pojavi ''Podobnik'' s dobrom idejom za sebe i svoj novčanik. Posebnu pažnju posvetio je zaštiti prostora izradom Urbanističkih planova uređenja koje u rekordnom roku trebaju napraviti općine i gradovi, što, dakako predstavlja jedan od većih viceva kad dolazi iz Ministarstva prostornog uređenja koje već desetak godina kasni s izradom državnog prostornog plana kojim je trebala zaštiti prostor.
Govorio je i o kontejnerskom turizmu kao budućnosti hrvatske kroz luksuzni turizam, o zaštiti prostora otvaranjem zakonskih mogućnosti etažiranja hotelskih naselja uporno lažući da je to sad moguće i zakonito.
Govorio je o našoj, građanskoj budućnosti, o našem prostoru, o našem životu kao bezvrijednoj kategoriji u odnosu na ''Povlaštenike'' kojima su zakonima dali prednost nad domaćima i nad ustavom garantiranom pravu svakom građaninu Republike Hrvatske.
Zato je Thomsonova priča o domu koji nije izgrađen ali može biti povrijeđen u kombinaciji s USKOK-ovim stavom danas interesantnija nego ikad. Ona navješćuje smjer ne samo ovih novih zakona Vlade Andreja Plenkovića.
Ta priča opisuje smjer kojem novi zakoni vode, no ne samo zakoni već prvenstveno kuda nas vladavina Andreja Plenkovića vodi i kome prodaje na velikoj rasprodaji.