Gradi se pogon za preradu litijevih sirovina u Gospiću - a za rizičnu kemijsku industriju građane Gospića se apsolutno ništa nije pitalo, a one koji se usude govoriti se proganja i omalovažava, pa čak su upućivane prijetnje.
U ožujku 2024. na portalu riječkog Novog lista i službenoj web stranici Grada Gospić (a drugi lokalni portali nisu prenijeli ni riječi vijesti) osvanula je jedna neočekivana i bombastična vijest.
Prije objave te gradske novosti prvotno sam mislio javno komentirati povlačenje gradskog proračuna te nove izbore za gradonačelnika Gospića, no vijest o tvornici litijevih proizvoda na području Gospića i Like je prevrnula svaku čašu ljudskog ukusa, a sama pomisao da bi se bilo koja vrsta kemijske industrije mogla otvoriti u čistom ličkom krškom okolišu mi je utjerala strah u kosti za zdravlje nas građana i stanovnika Gospića, no ujedno i znak podrivanja demokracije i narodne volje u Gospiću jer se građane Gospića za takvu što nije uopće ništa pitalo, niti za najmanje mišljenje gospićkog građanstva, a o neorganiziranju referenduma da ne govorim.
Naime, navedeni kemijski pogon bi se trebao graditi u tzv. industrijskoj zoni, administrativno u granicama naselja Smiljansko Polje, premda do centra grada treba 5 minuta. O „industrijskoj zoni“ dalo bi se svašta govoriti, gdje se nakon Domovinskog rata novčano pogodovalo pojedincima, naravno riječ je o poratnom profiterstvu kojim se naštetilo prvoj i pravoj industrijskoj zoni u Bilajskoj ulici u južnom dijelu grada koja je cvjetala za vrijeme bivše države.
No, da se vratim na strašnu budućnost gdje će se prerađivati litijeve sirovine u Gospiću. Naime, za preradu sirovog litija treba znanja, tehnologije, stručnih osoba, kvalificiranih radnika i ekološkog praćenja i monitoringa – ono za što trenutno nemamo niti ćemo imati. Tom logikom koju oni propagiraju mogi prerađivati i uranovu rudu (a znamo kakva kemijska i fizička svojstva ima uranij i njemu slični kemijski elementi), što je tragikomično. Postoji potencijalna i ozbiljna opasnost da će potrovati ljude i okoliš sudeći po (ne)sposobnosti upravljanja kemijskom industrijom.
Majka je svih pitanja na ovu temu: zašto se odmah nije dobila dozvola utjecaja na okoliš?! A o firmi JEDRO DS INNOVATION koja sve to nastoji izgraditi u Gospiću suvišno je i govoriti, o njima se ionako sve može pronaći na internetu - no mislim da zabrinutost za moguće istodobnog pranje novca po hrvatskoj političkoj „tradiciji“ nije neopravdano.
Pojedini građani Gospića su na Facebooku upravdano izrazili zabrinutost za štetnosti ovog projekta. Nažalost, zbog propasti državne investivcije izgradnje kaznionice se išlo nove izbore, a tadašnji već tehnički gradonačelnik Gospića Karlo Starčević, koji je gurao i na kraju progurao projekt tvornice prerade litija, je smijenila Vlada RH.
Ova vijest o „litijskoj groznici“ je prošla ispod radara (s razlogom) gdje pritom nitko od tadašnje (lažne) gospićke oporbe nije ni „okom trepuno“, a sudioništvu toj pasivnosti mogu se nadodati pripadnici tzv. Nezavisne liste mladih koji su bili dio vladajuće većine HSPovca Karla Starčevića u gospićkom gradskom vijeću. Nereagiranje oporbe i njihova aktivna podrška ovom projektu nije ništa novo jer (lažna) oporba koja god to bila nikada nije imala osjećaja za pitanja poput zaštite okoliša i ljudi.