Jedan od najočiglednijih primjera suradnje zakonodavca i prekršitelja zakona je upravo devastacija planine Kozjak na potezu Kaštela - Solin.
Činjenica da hrvatsko zakonodavstvo u odnosu na zaštitu okoliša ne samo što ima žalostan odnos, nego su i same institucije u brojnim slučajevima velikim dijelom u funkciji zaštite svih oblika devastacije prirode. Nema odgovornosti, nema sankcija i nema sanacije devastiranog prostora. Također se vrlo rijetko postupa ne samo po prijavi, nego i po službenoj dužnosti.
Priču sa odlaganjem otpada i opasnog smeća podno Kozjaka i to u zaštićenoj zelenoj zoni ( Kaštelanski GUP ) treba promatrati kao cjelinu. Dakle, prva faza koja je prijavljena i na kojoj je Državni inspektorat napravio uviđaj nepobitno su utvrđene brojne nezakonite radnje. Kako je na moju prijavu Grad Kaštela pokrenuo postupak prema DIRH-u meni ostaje nepoznat daljnji tijek pokrenutog procesa. Ono što znam da je inspekcija zaštite okoliša zajedno s predstavnikom komunalnog redarstva obavila nadzor u kojem je utvrđeno da se na spomenutoj lokaciji nalazi odbačeni građevni otpad u količini od oko 10 tisuća kubičnih metara. Također i to da je inspekcija zaštite okoliša trebala nastaviti postupak vezano uz tvrtku koju je komunalno redarstvo zateklo u bacanju otpada. Za ostale količine otpada za koje se navodno ne zna tko ih je odbacio, nadležno je, po njihovim tvrdnjama komunalno redarstvo Grada Kaštela. Na moj upit gradskim službama o daljnjem tijeku postupka i poduzetim radnjama nisam mogao dobiti službeni odgovor jer me pročelnica upućivala na Državni inspektorat od kojih pak ne mogu dobiti relevantne odgovore. Međutim, na upit novinara pročelnica je rekla kako o tome, odnosno o daljnjem tijeku postupka ne zna ništa. Dakle, osobni je zaključak da, iako smo tu fazu devastacije privremeno zaustavili, nitko za ništa nije odgovarao. Izostale su sankcije i sanacija terena, a nakon kratke stanke i "hlađenja" dijela zainteresirane javnosti nastavilo se sa devastacijom, samo ovaj put na graničnom području općine Solin i to 200 metara južnije od ranije devastiranog područja gdje je sasvim vidljivo kako se s tim radovima ide na isti spoj. Neosporna činjenica da je Državni inspektorat ranije odradio svoj posao vjerujem da se ovo u Solinu nikada ne bi dogodilo. Dapače, neslužbeno postoje jasne tendencije kako ta interesna grupacija ima redovitu praksu koristiti rubna općinska područja i katastarske čestice u svrhu izrade i prenamjeni budućih Prostornih planova.
Što u ovom konkretnom slučaju navedena tvrtka tvrdi, jesu li dobili određene dozvole i ako uopće jesu ostaje otvoreno pitanje za KAKVU djelatnost? Dapače, ovdje su prekršitelji čak i vlasnike zemljišta umiješali u veliki kriminal jer su vlasnici šume direktno odgovorni za šumu, odnosno neovlaštenu sječu i deponiranje otpada, a sukladno tome trebali bi uz izvođače i oni dobiti i kaznenu prijavu, kako zbog nezakonite sječe, tako i nelegalnog zatrpavanja otpada. Zanimljivo je istaknuti da je ista građevinska tvrtka ilegalno odlagala otpad i pod Mosorom gdje su sve dodatno zamaskirali navodnom sadnjom maslina.
Dakle, sve navedeno prijavljeno je Saborskom odboru za okoliš koji je još jednom pokrenuo postupak prema državnom inspektoratu i sada u pravilu čekamo na postupanje institucija. Ono što sa sigurnošću možemo već i sada tvrditi jest da sve te nezakonite radnje, bez političkih čimbenika, odnosno suradnje gradskih i županijskih tijela javne uprave jednostavno nisu moguća. Također je važno istaknuti da se ne radi samo o nezakonitom odlaganju otpada i radovima u kojem se tvrtka koja ih obavlja ne pridržava zakonskih regulativa ili recimo činjenici da samo područje nije građevinsko i da se nelegalno probija pristupni put i cesta preko tuđih parcela, nego se također nameće pitanje nezakonitog krčenja i uništavanja borove šume. Uostalom, tko sada nakon što su otpad, kako sami tvrde, tek privremeno odložili, može utvrditi što je sve bačeno u usjek i tjesnac kojega su potom zatrpali i poravnali ne bi li naknadno nabacali nekakav navodno građevinski materijal?
Jedan od boljih primjera takvog oblika devastacije je recimo kazneno djelo pustošenja šuma koje u Kaznenom zakonu "oduvijek" postoji ali se nažalost rijetko i gotovo nikada ne prakticira. Za takvo kazneno djelo tek je nedavno u Puli donesena prva presuda u Istri. Logično se pitati zašto to u Istri može, a u Dalmaciji, koja je kraljica devastiranog prostora, takve sankcije nisu moguće?