Ono o čemu se treba brinuti je, da što u okruženju nedostaje neće biti nadoknađeno, niti se razviti kasnije. Dobra okolina proizvodi izvanredne sposobnsti. Ljubav prenošenja tradicije je ono sa čime treba nastaviti, i čuvati veselje učenja kroz cijeli život.
Ovo je ukratko, razgovor sa sobom i sa vama, u dijeljenju sjećanja, razmišljanja i iskustava.
Neki dan sam u jednoj emisiji o športu čula izjavu „imamo novaca, ali nemamo talenata“. Na koji način se odgajaju talenti? Pred kojih 30-tak godina za vrijeme moga studiranja u Americi bio je vrlo popularan i razrađen način rada sa djecom, a potaknut primarno, načinom rada sa onom hendikepiranom. Ako se ista metoda primijeni i na „normalnu djecu“, moguće je odgojiti izvanredno sposobne mlade ljude. Danas se sa djecom tako ne radi. U ruke im se preda tablet, i nema brige. Rezultate već vidimo.
Evo nedavno i u Slobodnoj Dalmaciji naslov „Tablet umjesto kormila“. Zamislite brod kojim upravljate bez kormila i osjećate more i valove samo pametnim telefonom. Ajme kada nama bude upravljala virtualnost, razmišljao je i Einstein.
Naši prethodnici su bili znatiželjni, a znatiželju moramo poticati, uz vjerovanje da je sve moguće. Smjelost je pokretač najvećih i najljepših akcija. Ako se ta smjelost, a čini mi se da smo sada u takvoj fazi, stavi u službu nereda i brutalnih prohtjeva, a sa željom da se napravi senzacija, nastane kaos. Na žalost živimo u toj samovolji senzacije.
Živimo u vremenu u kojem ljudska sudbina trpi duboke potrese. Moderni čovjek gubi svijest o vrijednostima i smisao za odnose. Ovo nepoznavanje bitnih stvari izvanredno je ozbiljno. Ono nas nepogrešivo vodi kršenju osnovnih zakona ljudske ravnoteže. U oblasti glazbe posljedice su sljedeće: s jedne strane, teži se tome da se duh odvrati od onoga što se naziva visokom muzičkom matematikom, a da bi se glazba svela na uslužne primjene, i da bi se vulgarizirala prilagođavanjem zahtjevima elementarnog utilitarizma.
Razmišljajući u ovom vremenu, kada patimo od siromaštva duhom, eto nameće se pitanje što sa tom kreacijom, koja je najuzvišenije punjenje duha. Kreacije je nestalo i mira je nestalo u nama. Umjetnost i slobodno vrijeme, koje se prije znatno više konzumiralo u kreaciji i stvaranju, danas u ljenčarenju . . .
Muzika je ono što ujedinjuje! U svakom slučaju je osjećanje univerzuma, u kojem slijed poleta konvergira prema točki odmora. Taj odnos poleta i odmora, kao približavanje i udaljavanje polova, određuje disanje muzike. Ona je neophodna za naše skladno življenje u kojem uvijek tražimo ravnotežu i mir.