Još iz vremena Starih Grka muzika je uz matematiku i filozofiju bila jedan od najvažnijih odgojnih predmeta. Znamo za Platonovu ''kakva muzika, takva država''.
Sveobuhvatnost glazbe i njena neophodnost u obrazovanju, a pogotovo kad nam je ta sinergija najvažniji i konačni učitelj, a sve zato da razvije u nama svijest o vrijednostima svih potencijala koje u sebi nosimo.
Glazba budi duhovnu rezonancu u čovjeku i formira mu kreativni i umjetnički pogled u ciklusu rađanja i smrti i ponovnog rađanja.. Danas, naročito kada sva razaranja trebaju nova stvaranja.
Svaka dobra glazba, nasljeđe je čovječanstva. S postavkama stvaranja u suprotnosti sličnosti, ponavljanju varijacijama i progresiji širi se izvan uskih okvira glazbe i postaje važni alat za dijalog i razumijevanje jedan drugoga.
Tako se stvara svijet koji prihvaćajući različitosti može mirno komunicirati. Bogatstvo glazbe različitih epoha i kultura ponašanja prilika je za reintegraciju iz nove perspektive.