Ne činjenje dobra nije ništa bolje od činjenja zla. Plutarh
Je li Amerika opet na rubu gladi? Mediji su danas prenijeli kako je po najnovijim službenim podacima cijena jaja u Sjedinjenim Državama dosegnula rekordnih 6.23 dolara za tucet (12 jaja). Uz to već mjesecima stižu i vijesti o tome da ne mali broj Amerikanaca gladuje, posebno u Kaliforniji. Naravno, ako se prisjetimo povijesti Kalifornije, to nije nikako ništa novo, ali je svakako iznenađujuće da je glad prisutna u modernom društvu zemlje koja slovi kao prostor obilja i neograničenih mogućnosti.
U Kaliforniji je u 19. stoljeću prilikom njenog naseljavanja zabilježen pravi ”gladomor” nad starosjediocima, Indijancima, kojima su oteti prostori na kojima su živjeli.Pretpostavlja se kako se autohtono stanovništvo Kalifornije smanjilo s oko 150.000 u 1848. na 30.000 u 1870., da bi dodatno palo na 16.000 do 1900. godine. godine. Taj veliki pad bio je uzrokovan bolešću, niskim stopama rođenih, izgladnjivanjem, ubojstvima i masovnim pokoljima. Kalifornijski domoroci, osobito tijekom zlatne groznice, bili su meta ubojstava. Pioniri i doseljenici su isto tako u to doba između 10.000 i 27.000 domorodaca odveli na prisilan rad. Država Kalifornija koristila je svoje institucije kako bi favorizirala prava bijelih doseljenika u odnosu na domoroce, Afroamerikance, Kineze i druge ne bjelačke skupine držeći ih kao građane drugog reda. Tek 2019. guverner Kalifornije Gavin Newsom ispričao se za genocid i pozvao na osnivanje istraživačke komisije kako bi se bolje razumjela tema i informirale buduće generacije.
U to doba tiskani su mediji, razne novine, kako u Americi tako i u Europi često donosile stravične vijesti o strašnim uvjetima života na pacifičkom zapadu. Posebni su tomovi posvećeni slučaju Donner Party ponekad nazivanog i Donner-Reed Party. Radi se o grupi doseljenika, pionira, koji su migrirali u Kaliforniju sa Srednjeg zapada. Njihov je vagon zbog mnoštva nesreća proveo zimu 1846.-1847. okovan snijegom u Sierra Nevadi. Grozno je bilo to što su pioniri u toj stupici pribjegli kanibalizmu. Kako bi preživjeli pojeli su tijela onih koji su podlegli gladi, bolesti ili ekstremnoj hladnoći, a dva su indijanska vodiča ubijena i pojedena. Dnevnika Patricka Breena, bilježi njegova opažanja tijekom tog događaja. Na 28. stranici zapisao je:”Gospođa Murphy je jučer ovdje rekla da je mislila da će početi jesti Milta i pojesti ga. Ne znam da je to već učinila…”
Tako je Kalifornija u novinama i svijesti ondašnjih Europljana slovila kao neka vrsta strahote, pravog pakla u kojem se nitko nije želio naći. Unatoč tome, samo iz Austro-Ugarske je između 1876. i 1910. u Ameriku iselilo 3,5 milijuna stanovnika ponajviše na Istočnu obalu i Srednji zapad. No, Kalifornija je i dalje u Carevini slovila kao mjesto pogođeno nesrećom i neimaštinom, pa je skupljana humanitarna pomoć u hrani i stvarima koja je slana brodovima u taj daleki napaćeni kraj. Tko zna hoće li to opet biti potrebno?
Kalifornija u našu literaturu ulazi zahvaljujući Augustu Šenoi koji je 1873. postao senator (vijećnik) u zagrebačkom gradskom magistratu, zadužen za odjele građevinarstva, socijale, gradskog redarstva i čistoće. Uz to bio je i pro bono sudac za prekršaje, te urednik časopisa Vienac, potpredsjednik Matice hrvatske i umjetnički ravnatelj i dramaturg Narodnog zemaljskog kazališta. .
Jednog dana dobio je kao osoba zadužena za socijalna pitanja prijavu kako na početku Mesničke ulice, u podrumu u kojem je rupa u zemljanom podu, živi jedna sirota žena sva zamazana i krastava, s malom kćerkom koja je isto tako zapuštena i jedva govori par slogova. Da bi preživjela žena se bavila prostitucijom i sitnim krađama. Šenoa se uputio u Mesničku ulicu i potom napisao bilješku: istina je. U tom podrumu u Mesničkoj živi žena u nevjerojatnoj oskudici. Bolesna je i zamazana, bavi se prostitucijom, a dijete je također bolesno i ne zna govoriti. Čista Kalifornija.
Članak prenesen s rgg (Slobodni Radio Gornji Grad)