Gube li naša djeca empatiju i zbog čega? Imamo li krizu empatije?
Šokantno mi je da današnje generacije djece i mladih odrastaju u mnogo manje brižne i suosjećajne osobe od bilo koje prethodne generacije.
Istraživanja u SAD pokazala su da je glavni čimbenik pada empatije nedvojbeno tehnologija. Istraživanje Sveučilišta u Michiganu sugerira da su današnji studenti 40 posto manje empatični u usporedbi sa svojim vršnjacima prije 30 godina. Također, razina narcisoidnosti je porasla za 58 posto, a to se vidi po porastu broja zlostavljanja u školama i masovnoj popularnosti selfija koji su postali kulturni fenomen.
Napredak tehnologije nam je omogućila puno odličnih stvar, ali i isto tako je vrlo teško biti empatičan i osjećajan prema drugom ljudskom biću ako ne možeš vidjeti tu drugu osobu i njegove emocije jer se mladi suočavaju, preko društvenih mreža, s ekranom i ne učiš se emocionalnoj pismenosti s emotikonom.
Empatija je odgovor na stanje ili situaciju drugih ljudi i smatra se višedimenzionalnim konstruktom, uključujući sposobnost prepoznavanja i razumijevanja tuđih osjećaja.
Roditelji bi trebali potaknuti više empatije kod svoje djece, postavljajući granice kada je riječ o tehnologiji, učiti ih kako da sami reguliraju svoje online navike i razgovarati s njima o tome da budu i digitalno pristojni i dobri.
Na žalost, djeca su nam navikla gledati dolje, umjesto da gledaju gore, te nisu naučena suosjećati i povezati se licem u lice jer gledaju dolje šaljući poruke.
Zašto je empatija važna?
Prije svega, svi bismo trebali biti brižni i suosjećajni prema našim bližnjima. Također, istraživanja su pokazala da su empatična djeca sretnija i imaju manje sukoba u životu.
Ljudska bića su stvorena za empatiju jer nas to razlikuje od životinja. Glavnu ulogu u tome trebaju imati roditelji i, da, ponekad je to jako iscrpljujuće za roditelje. Potrebno je mnogo rada da se odgoji dobro dijete koje brine o drugim ljudima.
Kao što ne postoji prečac za roditeljstvo, ne postoji brzo rješenje za izgradnju empatije. Potrebno je puno razgovora i rada na emocionalnim vještinama.
Je li nedostatak empatije povezan s pojavom depresije kod djece?
Empatija promiče društvene odnose i psihološku dobrobit tijekom života. Istraživanja su pokazala da nedostatak povezanosti s roditeljima izaziva manjak empatije, a posljedično i pojavu depresije. Kako djevojčice tako i dječaci tražili su ovisno o dobi podršku i pažnju oba roditelja. Djeca kojoj su roditelji posvećivali svoje vrijeme i provodili slobodno vrijeme u razgovoru i igri, imaju manju mogućnost postati depresivni, ali u isto vrijeme imaju viši stupanj empatije i suosjećanja.
Adolescenti, neovisno o spolu, s majčinom podrškom imaju visoku izraženu kognitivnu empatiju i rijetko imaju poremećaj depresije, ali također u odgoju djece vrlo je bitna očinska figura jer adolescenti u čijem odgoju i životu manje sudjeluju očevi imaju izražene poremećaje depresije. Zato su u životu djece kod odrastanja i odgoja jednako bitna oba roditelja.
Nažalost, postoji nedostatak znanja i istraživanja o depresiji kod djece i mladih. Identificiranje ovih čimbenika važno je za provedbu pravovremenih intervencija.