U općoj predizbornoj euforiji iskrsla je kao glavna tema gradnje stadiona u svim većim gradovima. Zapravo nevjerojatna količina kandidata na lokalnim izborima, a neki pomazanici potpomognuti čak i državom, obećavali su gradnju svega, od mostova, cesta, stanova, domova za umirovljenike, vrtiće, škole i, kao najveću divotu nogometne stadione.

Različiti sektori vrše sve veći pritisak na resurse i potencijale Jadranskog mora i hrvatske obale, od proizvodnje energije iz neobnovljivih i obnovljivih izvora, pomorskog prometa, nautičkog turizma i turizma općenito, akvakulture, ribarstva, zaštite okoliša, zdravlja, te zahtjeva lokalnih zajednica i njihovih stanovnika.

Nejasna je razvojna politika Jadrolinije gdje se nabavljaju katamarani koji čim malo zapuše, ili dođe par valova, prestanu ploviti, a što nerijetko koriste kao izgovor izvan sezone u situacijama kad ima malo putnika.

Iako je zakonska regulativa RH definirana i usklađena prema  smjernicama EU legislative, u praksi smo svejdoci nepridržavanja regulative, odnosno provođenju protivnom održivom razvoju i javnom interesu. I dok je građanstvo visoko osviješteno o potrebi očuvanja prirode i okoliša odgovornost i stvarna zaštita prirode i okoliša ovise o osvještenosti političkih struktura na svim razinama, investitora, izrađivača studija i izvođača radova.

Kako bi približili temu korisnicima pokušat ćemo jasno definirati pojmove održivog razvoja  i pomorskog dobra u kontekstu zaštite prirode i okoliša.

Turizam je u biti sustav koji živi od okolnog prostora u kojem obavlja svoju djelatnost, dakle to su prvenstveno prirodne ljepote i povijesni gradovi. Tu treba postaviti jednostavno pitanje kome te datosti prvenstveno pripadaju?

Nakon obavljenih razgovora s radnicima brodogradiliša koji imaju preko 40 godina radnog iskustva doznajem da je nemoguće skinuti krovne „sendvič panele” bez širenja azbestne prašine jer s gornje strane panela nema nikakve zaštite, ploča je otvorena. Ni pri standardom procesu demontaže nije moguće izbjeći oštećenja materijala, a kamo li rukujući s materijalima starim cca 50god.

Pod izlikom ustavne obveze zaštite javnog zdravlja i okoliša iz članka 70. Ustava, država je provedbom Uredbe o uslužnim područjima narušila ustavno pravo na lokalnu samoupravu iz članka 128. i počinila povredu načela ograničene državne vlasti zajamčenog člankom 4. Ustava.

Građanska inicijativa Javno Je Dobro, iz koje je potekla stranka JAVNO DOBRO donjela je 14. listopada 2017. svoju ''Deklaraciju o vodama'' kao jedan od prvih poteza udruživanja raznih građanskih inicijativa i udruga, naprosto aktivnih građana u javnim politikama.

Može se reći da su splitska djeca bila u razdoblju koje obuhvaća ovo istraživanje u većoj mjeri izložena onečišćenju azbestom. Kako je distribucija vlakana u velikoj mjeri ovisna o vjetru, mjerenja obavljena pri brzini vjetra (bure) od 3,5 m s-1 pokazala su dinamiku širenja aeroonečišćenja azbestnom prašinom na susjedna područja Splita, koja su ovisila o udaljenosti od mjesta onečišćenja (tvornice Salonit u Vranjicu).

Prema podacima Hrvatskog registra osoba s invaliditetom u Hrvatskoj ima oko 31 000 djece s invaliditetom.

Gube li naša djeca empatiju i zbog čega? Imamo li krizu empatije?

Djeca čuvaju svoje snove. Oni ih kriju jer je to njihovo najveće blago.

Igre djece i igre odraslih

Iako se definira kao poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, ADHD  nije poremećaj.

Povijest minimalne plaće u Hrvatskoj seže u rane godine post-indepedencije, s kontinuiranim prilagodbama i povećanjima kako bi se odgovorilo na promjenjive ekonomske uvjete i životne troškove. 1. siječnja 2024. godine, minimalna plaća povećava se za čak 140 eura bruto, odnosno sa 700 na 840 eura, što predstavlja značajan skok i odraz je prilagodbe na visoke stope inflacije u tom razdoblju, objašnjavali su nam pred godinu dana. Za 2025. godinu minimalna plaća je s istim objašnjenjem povećana za još 130 eura, na 970 eura.

Trenutni status i buduće promjene minimalne plaće u Hrvatskoj odražavaju nastojanja da se poboljša standard života radnika i odgovori na ekonomske izazove, posebno u kontekstu globalnih ekonomskih promjena i inflacije, govori Andrej Plenković i danas objašnjavajući svoju neizmjernu brigu za standard zaposlenika privatnih poduzeća. No nitko nije našao za shodno pitati zašto onda ti radnici s minimalnim primanjima i ugroženim standardom plaćaju porez na dohodak. 

Zašto dakle, Andrej Plenković nije predložio povećanje osobnog odbitka na dohodak do visine minimalnog dohotka pa porez koji ide u javne proračune ostavio ljudima da si poboljšaju stvarno ugrožen standard?

u 2025. godini radnik na minimalcu od 970,00 eur brutto pomaže proračunu u omanjem gradu s 40,15 eura mjesečno. U Zagrebu nešto više, s 46,17 eur.

Niža stopa poreza na dohodak propisana je od 15% do 25% no u većini sredina odlukom lokalne uprave ona je 20%. Veliki gradovi kao Zagreb i Split imaju nešto više stope, 23% ili 21,50%.

Kao što vidimo na izračunu minimalne plaće za 2025. propisani bruto iznosi 970,00 eura, te nakon odbijanja mirovinskih doprinosa dohodak radnika dolazi na 800,75 eura. Osobni odbitak, dakle neoporezivi dio dohotka propisan je tek na 600,00 eura, puno manje od tih 800,75 eura. Zašto bi radnik čiji je standard ugrožen uopće trebao plaćati porez i pomagati državu kad i sam premijer tvrdi da je standard čovjeka na minialcu ugožen? 

Nije ni logično, ni socijalno, ni ispravno, ali porez na 200,75 eura Vlada propisuje uzeti upravo tim ljudima za koje tvrdi da nemaju dovoljno. Pa tako svaki radnik na minimalcu mora platiti oko 40,15 eur te mu za život ostaje tek 760,60 eura.

Da ima išta istine u izjavama Andreja Plenkovića prvi potez koji bi napravio u smjeru poboljšanja statusa radnika općenito predložio bi podizanje osobnog odbitka na visinu dohotka od minimalne bruto plaće.

Bez ikakvog povećanja bruto minimalne plaće uz veći osobni odbitak radnik bi imao 800,74 eura umjesto 760,60 eura koje ima danas u mjestima s porezom od 20%, dok u Zagrebu njegova netto plaća iznosi još manje 754,58 eura.

No Andrej Plenković ne predlaže povećanje osobnog odbitka već povećanje minimalne bruto plaće za neku procjenjenu inflaciju od 8,2%, makar za godišnju procjenu inflacije za 2025. službeno navode 4,2%. Drugog donekle suvislog objašnjenja visine povećanja nismo našli. Kako bilo da bilo Sabor RH je na prijedlog Andreja Plenkovića izglasao novi minimalni iznos od 1.050,00 eur. Pa pogledajmo novi obračun.

Radnik na minimalcu tako će u 2026. godini nakon što se odbije porez imati netto plaću 807,00 eur, tek 7 eura više od onog što bi imao da je ugrožena skupina radnika, ona na minimalnoj plaći oslobođena punjenja javnih proračuna porezom.

Tko će onda profitirati ovim povećanjem minimalne bruto plaće? 

Plenković uporno ponavlja kako misli na radnike i da zbog toga povećava minimalnu plaću na 807,00 eura netto, što je skoro isti iznos koji bi dobili kad minimalna brutto plaća uopće ne bi rasla, kad bi ostala na 970,00 eura, ali uz osobni odbitak koji bi bio jednak minimalnom dohotku odnosno 801,00 eur. Što je i logično da bude, jer minimalna plaća je procjenjeni socijalni minimum neophodan za život stoga nikako ne bi smio biti oporezivan na bilo koji način.

No povećanje minimalnog bruto dohotka nema one razloge koje premijer navodi u svojim izjavama već je posve jasno da su im državni, regionalni i lokalni proračuni neodrživi i da fali puno novca koje namjerava nabaviti kod privatnih poduzetnika, a da bi isplatio plaće javnom i državnom sektoru.

Naime, uplata poreza iz minimalnog dohotka (računato za stopu 20%) bi se pukim povećanjem brutta s 970,00 eura na 1.050,00 eur povećela za prosječnih 28,29%.

Uočimo da je minimalna netto plaća za 2026. godinu povećana tek za 6,10%, a da su pri tome poslodavcima rasli ukupni troškovi za plaće 8,24%.

Obzirom da je povećanje minimalne brutto plaće na 1.050,00 eur već izglasano u Saboru predlažemo da se odmah izglasa povećanje osobnog odbitka za 2026. godinu na iznos dohotka od minimalne plaće, na 858,75 eur pa da radnik na minimalcu dobije netto 858,75 eur. 

Mirovinsko i zdravstveno osiguranje bi tako imalo veću uplatu nego u 2025. od minimalnih plaća koje su veće, a porez bi se već nekako nadoknadio zbog linearnog povećanja svih ostalih plaća koje mora uslijediti nakon povećanja minimalne bruto plaće za 8%. Bar kod onih privatnih poslodavaca koji mogu izdržati 8% povećanje plaće, što kako vidimo ni Plenkovićeva Vlada, ni oporba ne vidi kao problem.

Kad bi osobni odbitak bio povećan na iznos minimalnog dohotka u svakom slučaju bi uplate u državni proračun od 1% za manipulaciju svim doprinosima i porezima, kao i 74% (od 99%) poreza koji ide Jedinicama lokalne samouprave ili 20% (od 99%) županijama imale isti ili veći iznos nego 2025., jednako kao i oni na koje se raspodjeljuje preostalih 6% (od 99%).

No možda Andrej Plenković misli da se u javne proračune treba uplatiti 28,29% više, a onih 6% netta minimalne plaće više je tek kolateral punjenja neodrživih proračuna zbog loše uprave?

Kako bilo da bilo, očigledno političare nije briga hoće li mali privatni poduzetnici, njih oko 50.000 izdržati ovo novo povećanje plaća makar zapošljavaju oko 250.000 radnika. Ako samo 20% tih radnika bude otpušteno smanjit će se uplata u proračun za zdravstveno, mirovinsko, a ponešto i poreza majmanje u iznosu od 8,5 miljona mjesečno.

Čak i ekonomski analitičari kao Novotny izjavljuju da poduzeća koja takvo povećanje plaća ne mogu izdržati ne trebaju ni poslovati. Zaposlit će se kod dobrih, profitabilnih, kaže. Pa će tako iz Okruga gornjeg, Vladimirovaca ili Majura u Njemačku ili već gdje, nije rekao.

No ne trebamo se brinuti, Andrej Plenković očigledno već ima rješenje za sve, povećat će još jednom bruto minimalnu plaću ili neke poreze. Možda na nekretnine?

Najave smanjenja poreza na plaće od strane nove gradonačelnice Ive Rinčić u Rijeci medijski su dobro popraćene ali bez stvarne analize razloga i posljedica pa je vrijeme da se time pozabavimo.

Grad Zagreb otvorio je ljetnu javnu raspravu o vrlo bitnoj temi: Centru za gospodarenje otpadom - CGO Zagreb, mada smo posljednjih godina  u vrlo negativnom kontekstu čuli od tih istih struktura i vodećih političara komentare na javna savjetovanja i rasprave koje se otvaraju i zatvaraju u ''sezoni kiselih krastavaca''. No kad se ''nekom'' žuri i kad studija ''mora'' proći pakiranje SUO u teglu umjesto krastavaca uobičajena je pojava.